Za početak – potrebna je Andrea Solomun, inspirativna i kreativna, vrsni suradnik sa bogatim znanjem i bezgraničnom voljom. Dalje – potrebno je jedno besposleno popodne (par telefonskih razgovora uključeno),jedna ideja koja podnosi puno varijacija sa jednim ciljem – pogoditi trenutak. Poslije toga su se umiješali Fejsbuci i Dens Moguli (Dance Mogul) i fotografija je započela svoj samostalni život. Bilo mi je drago vidjeti je i na mjestima gdje je nisam očekivao (ne mislim na Vijesti iz Kulture, tu sam se nadao da će upasti :-))